Župni listić [37/25] 8. do 14. rujna 2025.

UZORI  SVETOSTI 

10. rujna – sv. Nikola Tolentinski, Augustinski redovnik i svecenik (1245. - 1305.) - bio je mirotvorac, vizionar, čudotvorac, neumorni ispovjednik... obratio je mnoge grešnike, a najpoznatiji je po svome zalaganju za duše u čistilištu. Nikola je rođen 1245. u Castel Sant Angelu, danas Sant Angelo in Pontano (Italija). Kako nisu mogli imati djece, njegova majka, Amata, za zagovor je molila svetog Nikolu biskupa (3. st., biskup u Myri u Maloj Aziji) obećajući da će posjetiti njegov grob u Bariju. Amata je ubrzo nakon hodočašća zanijela, a kad se dječačić rodio, zahvalni su mu roditelji dali ime po sv. Nikoli biskupu. Nikola je bio pametno dijete pa su ga roditelji, u njegovoj sedmoj godini života, dali u župnu školu, a s 12 je godina svojom odlukom otišao u sjemenište redovničkih augustinaca (regularni kanonici). Izvrstan učenik, prije nego je završio školovanje, postao je kanonikom crkve sv. Spasitelja. Međutim, čuvši propovijed augustinca heremita (pustinjaka) na temu „ne ljubite svijet, jer on i njegovi užici prolaze!“, četrnaestogodišnji se Nikola odlučio prebaciti u njihov samostan. Po naravi je bio bezazlen, jednostavan i ponizan. Znao je strpljivo slušati. Brižno je pazio na svoja osjetila, posebice na osjetilo vida. Plašio se da nečednim pogledima ne bi uprljao svoju dušu i srce. Redovnički zavjet siromaštva ispunjao je doslovce. Nikola nikada nije jeo meso, jaja, mlijeko ni mliječne proizvode, niti voće. Postio je o kruhu i vodi čak četiri dana u tjednu: ponedjeljkom, srijedom petkom i subotom, a u korizmi samo nedjeljom nije tako postio. Svoje životne potrebe za hranom, odijevanjem i spavanjem sveo je na najmanju moguću mjeru. Spavao je samo tri-četiri sata, a prije svake Mise se ispovijedao. Pa ipak on, tako strog sa samim sobom, gotovo nemilosrdan asket, prema drugima bijaše sama dobrota. Znao je u sebi spojiti ono što bi nam na prvi pogled izgledalo nespojivo: najveću strogost života s najvećom ljudskošću i dobrotom prema drugima. Bio je savjetnik i vođa mladeži. Bogataše je poticao na dobra djela. Kao mlad svećenik bio je, preko bratića, iskušavan protiv svog zvanja. Shvativši da je to napast, pomolio se u samostanskoj crkvi i dobio viziju anđela koji su povikali: „U Tolentino, u Tolentino; Tolentino je tvoja sudbina. Ostani vjeran svom pozivu i naći ćeš spasenje.“ Nikola se uputio u Tolentino, i ondje živio i djelovao 30 godina, sve do svoje smrti. Sv. Nikola iz Tolentina sve svoje slobodno vrijeme upotrebljavao za molitvu. Mi smo u današnjoj užurbanosti uvijek u opasnosti da "nemamo vremena za molitvu", a što je za naš duhovni rast veoma štetno. Umro je 10. rujna 1305. g. u Tolentinu. Svetim je službeno proglašen 1446. g.; bio je veoma štovan svetac u Europi i Americi, posebice u vremenu od XVI. do XVIII. stoljeća. Njemu u čast podignute su mnoge veoma lijepe crkve.

(rubriku uzor svetosti uređuje M. Magzan)