Župni listić [13/26] 23. do 29. ožujka 2026

BOŽJE SUZE

Isus se svratio prijateljima u Betaniju. O Lazaru ne znamo ništa osim da je bio Isusov prijatelj. To je njegov identitet: onaj kojega je Isus jako ljubio. O Lazaru znamo još i to da su mnoge suze prolivene zbog njegove smrti: plakali su Marta, Marija i Židovi, a plakao je i Isus. Suze su nagovještaj da ljubavi uvijek netko prijeti, da je sreća krhka jer mnoge stvari izmiču mojoj kontroli: moje tijelo, moje srce i srce mojih bližnjih, njihova tijela, povijesni događaji i priroda. Meni Lazar nije važan, meni je važan Isus, važna mi je njegova ljubav prema prijatelju, ljubav koja se rasplakala. Božji je plač moje spasenje. Ja ne ću umrijeti zauvijek zato što postoji njegova ljubav koja ne priznaje kraj. Svatko je od nas Lazar, Isusov bolesni prijatelj. Ja sam njegov prijatelj, i on ne pristaje na to da završim u ništavilu smrti. Ako je prijatelj jedno od Božjih imena, moje je ime: zauvijek ljubljen. Koliko sam puta umro! Koliko sam puta zaspao! Potrošilo se ulje moje svjetiljke, nestalo je ljubavi, a možda i volje za životom. U nekoj pećini svoje duše pomislio sam: Nije mi više ni do Boga. Nije mi važno voli li me ili ne voli. Onda je odnekud iznikla klica, ne znam odakle ni zašto. Kamen se pomaknuo, ušla je sunčeva zraka, prijateljev zov prekinuo je šutnju, suze su ovlažile povoje. To se vidjelo, bilo je javno, razlozi su ljubavi bili očiti: uskrsnuće je moguće zbog Božjih suza, zato što je Gospodin osjetio bol. Boljela ga je tuga svijeta, zato što njegova ljubav prema prijatelju ne može prestati postojati. Da si ti bio ovdje, naš brat ne bi umro. To su i moje riječi: ako si ti uza me, ne ću umrijeti. Ako si ti uza me, nema noći. Isus je na pragu svoje smrti povikao: Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto nisi ovdje sa mnom? U danima suza učini nam se da je Bog daleko. Njegova odsutnost i kašnjenje pritišću dušu. Četiri su dana pritiskali dušu Marte i Marije. Pa ipak on je ovdje, mi smo dio Božjega neba. On je ovdje, ne kao odsutnost smrti, nego kao uskrsnuće usred smrti. Ja to vjerujem sa svojim smrtnim raspoloženjem, kako netko napisa: Vjerujem u sunce i kada ne sja, vjerujem u prijatelja i kada ga ne osjećam, vjerujem u Boga i kada šuti.

.