Župni listić [36/26] 31. kolovoza do 6. rujna 2026

JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU GOD. 25., BR. 29.

RASPORED SVETIH MISA I MISNIH NAKANA

31.	pon	S. Paulin, Gospa od Suza	19.00 + mons. Ferdinand Vražić
1.	uto	Pelagije	8.00 + mons. Ferdinand Vražić 19.00 - zajednička nakana
2.	sri	Prosper	8.00 + mons. Ferdinand Vražić 19.00 + Rudolf Jančić
3.	čet	Sv. Grgur Veliki	8.00 + mons. Ferdinand Vražić 19.00 + na nakanu
4.	pet	Sv. Rozalija	8.00 + mons. Ferdinand Vražić 19.00 - zajednička nakana
5.	sub	Sv. Majka Terezija	8.00 + mons. Ferdinand Vražić 19.00 + Ruža, Jozo, Ruža Filipović, ob. Filipović i Radoš
6.	ned	DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU	7.30 + Ružica Birt 9.00 + pro populo 10.30 + Marko Karaula 12.00 + Nevenka i Martin Iveković i + iz ob. Iveković i Pervan 19.00 + Tomislav Pavalić

ŽUPNE OBAVIJESTI

■ Započinjemo sa redovitim rasporedom svetih misa, ponedjeljak ujutro, ostali dani ujutro i navečer i nedjeljom redovito pet misa po rasporedu: 7.30, 9.00 pro populo, 10.30, 12.00, 19.00 sati.
■ Radno vrijeme župnog ureda: od utorka do petka, prijepodne 9-10 sati, poslijepodne 17-18 sati.
■ Ispovijeda se svakim danom sat vremena prije mise. ( ujutro i navečer)
■ Hodočašće u Ludbreg, 6.9.2026. Polazak ujutro u 6,30 sati. Po dolasku mogućnost ispovijedi i prilika za osobnu pobožnost u svetištu Krvi Kristove. Sv. misa u 11 sati. Nakon mise odmor za okrjepu i ručak. Euharistijsko klanjanje u 13,45. Pobožnost Križnog puta u 15 sati. Povratak kući. (zapamtimo gdje je autobus i držimo se jedni drugih)
■ U petak, 4.9.2026. je Prvi petak. Od 10 sati obilazimo naše bolesnike i nosimo im živoga Gospodina u sakramentu ispovijedi i pričesti.
■ Najavljujemo i od početka rujna upisujemo sve one koji se žele priključiti i biti članovi euharistijskog klanjanja u crkvi sv. Petra. Veliki je to blagoslov ali i ozbiljna stvar. Prvo započinjemo i tako ćemo ga i nazvati: Crkva sv. Petra - crkva euharistijskog klanjanja. Ako se pokažemo poniznim, ustrajnim i vjernim Kristu, složni u zajedništvu , molitvi - crkva euharistijskog klanjanja postat će crkva trajnog euharistijskog klanjanja. Naravno, sve to činimo uz dopuštenje i praćenje naših biskupa, koji su nam dali blagoslov. To povjerenje Kristu i Crkvi, treba opravdati ne samo riječima nego životom i djelima. Imamo lijepi broj molitvenih zajednica u našoj župi, hvala dragom Bogu ali koliko se volimo i prihvaćamo jedni druge to je drugo pitanje.
■ Početak školske godine je za tjedan dana, pozvat ćemo sve roditelje i djecu 2 i 7 razreda, te kandidate za sakramente Prve Pričesti i Potvrde, 3 i 8 razrede da se upišu na vrijeme kako bi započeli i novu vjeronaučnu godinu.
■ Radovi oko crkve se nastavljaju. Planiramo u rujnu našu kotlovnicu koja je dotrajala obnoviti i urediti. Također planiramo nove ormare za našu zimsku kapelu u kojoj će biti glavna sakristija, kako bi sve potrebne stvari mogle biti složene i na svom mjestu.
■ Danas želim pozdraviti u vaše i svoje ime našeg novog župnog vikara Pavla Prusinu i zaželjeti mu dobrodošlicu u našu župu. Treba vremena da se malo privikne i upozna nova lica. Njemu mlađem bratu bit će povjereni mladi, krizmanici i ministranti. Naravno i svi drugi vjernici. Primimo ga s ljubavlju i molitvom. On će se kratko predstaviti s nekoliko riječi.
■ Molitvene zajednice neka se dogovore sa svojim voditeljima kada će imati svoje redovite susrete. Susreti započinju u tjednu nakon nedjelje 6. rujna.
■ Naš župljanin Matej Lacić, kreće u bogosloviju u Zagreb kao kandidat za svećenika. Stavimo ga u svoje molitve i pratimo na putu prema svećeništvu.

Ženidbeni navještaj:

PATNJA BOGA KOJI NAS LJUBI

Ovim odlomkom Matej nas uvodi u razdiobu cjelokupna svojega evanđelja. Središte sveukupne ljudske povijesti biti će lice raspetoga Boga. To je sablazan kršćanstva. Prihvatiti Isusa kao mesiju bilo bi još prihvatljivo, ali da mesija svoj život završi tako strašno, to je doista bilo nedopustivo. I mi, zajedno s Petrom, ponavljamo Isusu: »Zar ti misliš spasiti ovu nasukanu lađu od povijesti tako što ćeš dopustiti da te ubiju? To nema smisla. Zemlja je suzna dolina, svijet je u velikim problemima, treba ih rješavati, a ti to misliš postići smrću na križu? To je pričin! Svijet ne može spasiti raspeti čovjek, jedan među milijunima raspetim. To je ludost. Rabi druga sredstva: moć, svetost, čuda, vlast.« Isus upravo to odbacuje. Izabrao je služenje, siromaštvo duha, milosrđe, glad za pravednošću, čisto srce, izgradnju mira, blagost i križ. Što bi bio Kristov križ kad ne bi predstavljao Božju patnju iz ljubavi, kad ne bi bio najveći znak da Bog ljubi ljude više nego svoj vlastiti život, da je tako ljubio svijet te je dao svojega Sina? Križ je najjači znak koji je Bog poslao svijetu, uzvišena točka na kojoj se presijecaju putovi neba, srca i zemlje, gdje je sve zapisano krvavim slovima i ljubavlju, slovima koja i ne možemo zamisliti. Što je križ nama, Isusovim učenicima? Da bismo shvatili, dovoljno je zamijeniti samo jednu riječ. Hoće li tko za mnom, neka se odrekne sama sebe, neka uzme svu ljubav koju posjeduje i neka ide za mnom. Učenikov križ nisu poteškoće, bolesti, naporna svakodnevnica i neizbježne slabosti s kojima se valja nositi. Isus kaže da križ treba uzeti, treba ga izabrati kao sažetak jedne ljubavi. Nadodaje: zapamtite da oni koji žive samo za sebe umiru. Prava čovjekova drama nije izgubiti život. Ne smiješ se prilagoditi načinu mišljenja ovoga svijeta, lažnim vrijednostima svijeta i varkama svijeta. Einstein nas podsjeća: » Drama svijeta nije u tom što neki čine zlo, nego u tom što se većina ne bori protiv zla.« Nema mira dokle god se prilagođujemo svijetu, nema mira ako se bojimo ozbiljne ljubavi. Nema mira ako zaboravim da imam dušu i da je ona Božji dah. Taj je dah vrjedniji od cijeloga svijeta. Bez njega bih bio nitko i ništa, zadobio bih svijet, ali bih izgubio sebe.

UZORI SVETOSTI

03. rujna - Sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj (540–604) – Udario je temelj odnosima s carskim vlastima u Bizantu, na bazi većeg dostojanstva i veće slobode, osobito na duhovnome području. Grgur se rodio oko god. 540. u Rimu, u krilu jedne stare i ugledne rimske senatorske obitelji. U sebi je nosio najbolje vrijednosti rimske baštine. Kao rođeni Rimljanin osjećao se uvijek duboko vezan i s Rimskim Carstvom. Svojom je oštroumnošću odmah shvatio da je zadaća rimske Crkve te narode ne samo obratiti i pokrstiti, već i u sebe uključiti, učiniti ih svojima, da se u njoj osjećaju kao u vlastitoj kući. I tako je Rim pod njegovom vladavinom postao misionarsko središte Zapada. Od svog je oca baštinio na Siciliji veliko imanje pa mu je tako bilo moguće osnovati ondje 6 benediktinskih samostana. Protiv svoje volje i odlučnog protivljenja izabran je god. 590. za Pelagijeva nasljednika na Petrovoj Stolici. Tko bi se s njime htio podrobno upoznati, morao bi pročitati njegova 854 pisma koja jasno i nedvojbeno svjedoče o njegovoj mnogostrukoj i svestranoj djelatnosti. Za biskupa je posvećen baš na današnji dan godine 590. U Rimu su tada vladale velike elementarne nepogode: poplava, zatim glad i kuga. Novi je papa odredio da se održi svečana pokornička procesija kako bi se izmolilo Božje smilovanje. Tom je zgodom Grgur izrekao vjernicima svoju prvu propovijed. U njoj se kao brižan pastir potrudio da svoje ovce utješi, obodri, upravi im srce prema Bogu, koji pripušta takve nevolje da bi se ljudi obratili. Sve ih je potaknuo također na ustrajnu molitvu i pokoru. Grgur se pobrinuo da se za gladni narod dopremi pšenica sa Sicilije i pritjecao mu je u pomoć na sve moguće načine. Grgur je bio dijete svoga vremena, jer se u njegovim spisima osjeća ljubav prema onome što je čudesno; on vrlo rado govori o anđelima, o đavlu, o nebu, o paklu, o čudesima, u čemu se razlikuje od visoke duhovnosti grčke i latinske patristike. No taj je način bio bliži običnome puku. Grgur je bio i veliki obnovitelj bogoslužja. On je dao rimskome kanonu mise, koji još i danas upotrebljavamo, konačan oblik. Od njega potječe i po njemu se zove Grgurov sakramentar. On je obnovitelj liturgijskoga pjevanja. Grgur je i kao papa i usred najveće aktivnosti bio velik mistik koji je neprestano žalio za smirenim kontemplativnim redovničkim životom. Grgur je pun zasluga preminuo 12. ožujka 604. Sva predaja Grgura stavlja u veliku četvorku zapadnih svetih Otaca: Ambrozije, Jeronim, Augustin, Grgur Veliki.

(rubriku uzor svetosti uređuje M. Magzan)