Župni listić [14/26] 6. do 12. travnja 2026

BUDUĆNOST BEZ NASILJA POSTOJI

Ona subota prije uskrsnuća bila je drugačija od svih drugih. Bila je subota šutnje, subota Božje šutnje. Žene iz Galileje potajice su pripremale mirisne pomasti, ali im je u srcu bila tama. Isusova majka Marija također je čekala u šutnji. Onda dolazi onaj treći dan, u noći, na zavoju puta (Mt 28,9), u šutnji moje sobe, dogodit će se susret. Prepoznat ću ga, kao i žene, zahvaljujući dvama znacima u kojima nema prijevare: sveti strah i drhtaj od križa ili od ljubavi, to je radost koja se rađa u nutrini, ponizna i jaka. Tada ću i ja potrčati, kao one žene, da ga navijestim. Želim reći svojim životom: Isus je živ. Križ me poziva na vjeru, ali ono u što vjerujemo jest pobjeda križa (Pascal). Isus je živ danas. Moramo se odreći stvarnosti u kojoj krvnik uvijek ima pravo na svoju žrtvu (Max Horkheimer). Budućnost svijeta ne pripada nasilju. To je duboki smisao Pashe u našoj povijesti, u njoj Kristovo uskrsnuće nikada nije odvojeno od našega uskrsnuća. Prije uskrsnuća Isus je sišao nad pakao, u tamno dno povijesti i materije, da sve upravi k svjetlu, ljubavi i slobodi. Ako promislim da je on sišao zato da u dubinama materije i mojega tijela, u najtamnijim dijelovima mojega bića, osvijetli, preobrazi i uskrisi ljubav i ljepotu, onda i ja sudjelujem u Kristovu uskrsnuću, jer on vječno ustaje iz dubina mojega bića, on je snaga koja uzlazi, puna života, on je životvorna snaga. Pasha je slavlje stijena otkotrljanih s ulaza u srce i dušu. Možemo izići spremni za nova proljeća i nove odnose, uzdignute s uskrslim Kristom. Ne zadržavaj se sa mnom rekao je Isus. Zadržavati se s nekim i doticati ga znači svojatati ga za sebe, čvrsto ga držati kao da nitko drugi ne postoji. Nemoj me doticati, jer susret ne završava ovdje. Ovo jutro u ovome vrtu tek je početak. Žetveno će slavlje doći poslije, mnogo kasnije, kada Bog otare svaku suzu, kada više ne bude ni smrti, ni tuge, ni jauka, jer ono prijašnje prolazi, a Krist će biti sve u svima.

.