Župni listić [4/26] 19. do 25. siječnja 2026

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU GOD. 25., BR. 8.

RASPORED SVETIH MISA I MISNIH NAKANA

18.	ned	DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU	07.30 + Boris i Stjepan Pokupec, Radovan Žuvić 09.00 + pro populo 10.30 + Dragica i Stipo Karaula, ob. Ćurić 12.00 + Antun i ob. Terek, za zdravlje jedne osobe 19.00 + Branko i Nada Kraguljac i ob. Kraguljac
19.	pon	Makarije	19.00 + Vladimir Ružđak
20.	uto	Sv. Fabijan i Sebastijan	08:00 + Katica Jurman 19.00 + Kolektivne nakane
21.	sri	Sv. Agneza, djevica i mučenica	08.00 + Pero i Luca Jozić, Tonka i Ilija Marijančević 19.00 + za duše u čistilištu, za zdravlje jedne osobe
22.	čet	Sv. Vinko, đakon i mučenik	08.00 + Zlatko, Ante, Cvita i Joza Bakula, i ob. Bakula 19.00 + Mario Juravić
23.	pet	Ema	08.00 + Damir Jambreuš 19.00 + zajednička nakana
24.	sub	Sv. Franjo Saleški	08.00 + Vid i Ivka Kalamir, Antun i Pera Vujić 19.00 + Jure Tokić
25.	ned	TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU	07.30 + na nakanu Marijina pohođenja 09.00 + pro populo 10.30 + Josip i Ana Babić 12.00 + Vedran Ćirković 19.00 + Ika Martinović i ob. Martinović

ŽUPNE OBAVIJESTI

■ Prošlu nedjelju za naš župni karitas i naše potrebite skupljeno je 3.295,60 eura. Hvala od srca svima.

■ U ponedjeljak, 19. siječnja susret je Apostolata katoličkih muževa u 20 sati u PC-u.

■ U srijedu, 21. siječnja započinjemo devet srijeda na čast sv. Josipu. Ovu veliku devetnicu prikazujemo za sve potrebe naše župne obitelji, od nerođenih, djece, mladih, bračnih parova, starijih, bolesnih, te za duhovna zvanja. Prije večernje mise moli se krunica sv. Josipu i litanije. Devetnica završava u srijedu 18. ožujka

■ U srijedu, 21. siječnja molitva je krunice za Domovinu ispred kipa sv. Ivana Pavla II. nakon večernje mise.

■ U četvrtak, 22. siječnja susret je Molitvene zajednice K. Kristove u 17.00 sati u PC-u i molitvene zajednice BAS u 20.00 sati u PC-u.

■ U četvrtak, 22. siječnja je cjelodnevno euharistijsko klanjanje od 8,30-19,00 sati. Od 18,20 klanjanje animira zajednica BAS.

■ U ovom tjednu redovita je župna kateheza za prvopričesnike i krizmanike po redovitom rasporedu.

■ U subotu, 24. siječnja u 11 sati susret je ministranata. Pozivam da svi dođu.

■ Zajedničko dekanatsko hodočašće u Krašić, 07. veljače 2026. Svete misa biti će u 11 sati u Krašiću, a polazak bi bio u 9 sati iz Zaprešića. Cijena po osobi 10 eura. Od danas upisujemo.

■ Molitva krunice Djetetu Isusu u crkvi Sv. Petra 25. siječnja u 17 sati. Svi ste pozvani.

■ Najavljujemo Oratorij - Krizmaničke večeri, koji će se održati 31.01.2026. sa svetom misom u 19 sati a nakon koje se spuštamo u našu kriptu. Susret za predkrizmanike (7. razred) i krizmanike (8. razred) kao uvjet za primanje sakramenta sv. Potvrde.

Ženidbeni navještaj:

Kristijan Lukić, sin Željka i Angeline r. Perković, naša župa i Marija Vidak, kći Joze i Ankice r. Brekalo, naša župa. Žele se vjenčati 14.02.2026. u župi Sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu - Zagreb.

KRIŽ I PRIJEVARA

Ivan, ugleda Isusa gdje dolazi… Prva Isusova slika u evanđelju: čovjek hoda, približava se korak po korak, ide ravno prema meni, vidim ga dobro. Bog hoda svim putovima svijeta i mene traži. Prilazi mi, kao janje iz stada, kao žrtveno janje koje svojim bezazlenim glasanjem, svake večeri ispunja dvorište hrama u vrijeme prinošenja žrtava. Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! Riječi koje odjekuju s obala Jordana došle su u svaku crkvu, na svakoj misi upravljene nebu i srcima ljudi kao vječna i nepromjenjiva novost. U svim religijama ljudi prinose žrtve Bogu, jedino se u kršćanstvu Bog žrtvuje za ljude. To je preokret religioznih pravila: umjesto da zahtjeva žrtve, Bog žrtvuje sebe i postaje žrtva nasilja da nasilje više na nasrće na žrtve, postaje ljudska »baklja koja osvjetljava put patnicima« (A. Merlini). Čovjek na svoj način traga za životom i srećom, i Kajin je želio Božju naklonost samo za sebe. Drama je u tome što se prevarimo kad biramo dobra i zla: Gospodine, ti znaš da mene ni jedna prijevara ne veseli. Znam dobro što su prijevare, ali ti i ja znamo da ću se opet prevariti (David M. Turoldo). Čovjek ne ljubi zlo, on cijelim bićem traži put prema punini života, ali umjesto putovima koje mu nudi evanđelje, on često radije pođe putovima koji mu se učine privlačnijima, pametnijima, sretnijima i srcu dražima. Svijet se uputio upravo tim pogrješnim putovima. Uzeti grijeh svijeta znači promijeniti pu povijesti. Ali mi smo isključili evanđelje: ne vjerujemo više u ljubav prema neprijateljima, ne vjerujemo da su siromasi i čisti blaženi, ne vjerujemo da postoji život vječni i da je križ put koji vodi u vječni život. Ali tu je onaj koji uzima, koji uporno nastavlja uzimati grijeh svijeta. I danas ga odnosi i svakim danom sve više vraća svijetu izvornost jer on vjeruje u nas i u svijet, on vjeruje u čovjeka i u mene vjeruje. Vječnost dolazi dok teku dani, dolazi u očima braće, u onima koje ubijaju poput jaganjca, dolazi duž one granice koja razdvaja dobro i zlo, granice između života i smrti, ono gdje si i ti sudbonosan i određuješ sudbinu svijeta.

UZORI SVETOSTI

20. siječnja - Sveti Sebastijan, mučenik - je vjerojatno već od djetinjstva bio kršćanin. Posvetio se vojničkom staležu. Mora da je bio dobar i pouzdan vojnik kad je u kratku vremenu dotjerao do zapovjednika carske tjelesne straže. Bila je to straža cara Dioklecijana, koji prvih godina svoje vladavine nije progonio kršćane pa je to pogodovalo da su se i neki visoki državni činovnici priklonili kršćanstvu. Posvuda su se gradile i crkve. No, taj mir bio je samo zatišje pred buru. Već godine 298. pod pritiskom svoga suvladara Galerija, Dioklecijan je izdao edikt po kojem su svi kršćani morali biti isključeni iz carske vojske. Tirani u svojim redovima ne trpe one koji od njih drukčije misle. Tim dekretom zbog posebnog prijateljstva s carem Sebastijan još nije bio pogođen. Došla je tako i godina 303. s najvećim i najkrvavijim progonstvom. Sebastijan je svoje kršćanstvo smatrao veoma ozbiljno i nije se dao pokolebati. Polazio je u tamnice i ondje tješio i bodrio brojne zatvorene kršćane. Tako je pomogao dvojici braće: Marku i Marcelijanu da ne zataje svoju vjeru već da umru kao mučenici. Zbog toga i drugih djela učinjenih u korist zatvorenih kršćana bio je tužen caru Dioklecijanu. Sada je i sam optužen i zatvoren. Nikakve prijetnje nisu ga, ipak, mogle slomiti. Napokon je osuđen na smrt, i to na strašnu smrt koja je ovjekovječena tolikim slikama. Privezan je bio za stablo, a kohorta vojnika gađala ga je strjelicama. Krv je tekla iz brojnih rana i on se srušio napola mrtav. Pristupila mu je kršćanka po imenu Irena htijući ga pokopati. Opazivši da još daje znakove života, dala ga je odnijeti kući pa ga je sama njegovala sve dok nije ozdravio. Sebastijan nije htio završiti kao neki bjegunac od mučeništva pa je opet pošao u carsku palaču ususret samome caru koji se strašno prestrašio misleći da pred sobom vidi sablast. Došavši k sebi i uvjerivši se da ima pred sobom živa čovjeka, dao ga je umlatiti i baciti u kloaku. Odande su ga izvukli kršćani i pobožno sahranili u katakombama. Kasnije mu je u Vječnome gradu podignuta veličanstvena bazilika. Svetog Fabijana i Sebastijana je narod mnogo štovao te su ušli i u Litanije sviju svetih. Svetog Sebastijana su zazivali u srednjem vijeku naročito kao zaštitnika protiv kuge. I Zagreb je među svoje zaštitnike ubrajao i sv. Fabijana i Sebastijana.

(rubriku uzor svetosti uređuje M. Magzan)