Župni listić [36/25] 1. do 7. rujna 2025.

DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
GOD. 24., BR. 34.

RASPORED SVETIH MISA I MISNIH NAKANA

01.	pon	Pelagije, Ruta	19.00 + Alojz i Matilda Krizman, + Josip, Marija i Blaž Šurina, + iz ob. Antunić
02.	uto	Prosper, Just	08:00 + Slađana Karaula 19.00 + zajednička nakana
03.	sri	Sv. Grgur Veliki	08:00 + Mara i Andrija Kozina 19.00 + Na čast Grguru Velikom za mladu obitelj
04.	čet	Sv. Rozalija	08:00 + Ruža Šnajder 19.00 + Franjica i Josip Kunštek
05.	pet	Sv. Majka Terezija	08:00 + Ruža, Jozo i Ruža Filipović, ob. Filipović i Radoš 19.00 + zajednička nakana
06.	sub	Zaharija prorok	08:00 + Ružica Birt 19.00 + Terezija Svrtan i + iz ob. Svrtan i Marović
07.	ned	DVADEST I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU	7.30 + Mirko i ob. Rimac, Jakov, Slavka i ob. Gelo 09.00 + Marko Karaula 10:30 + pro populo 12.00 + Josip, Josipa, Dubravko, Ana i Zlata Smolec; Štefica i Vlatko Sikora 19:00 + za sve poginule branitelje i nerođenu djecu

ŽUPNE OBAVIJESTI

■ Prošle nedjelje prikupljeno je za fasadu crkve Ivana Krstitelja 2.215,00 eura. Od srca hvala svima na daru.

■ Uredovno vrijeme župnog ureda započinje po uobičajenom rasporedu od utorka do petak: prijepodne od 9-10 sati i poslijepodne od 17-18 sati.

■ Svete mise u mjesecu rujnu započinju po uobičajenom rasporedu. Ponedjeljkom u 19 sati, utorak-subota: 08:00 sati i 19:00 sati. Nedjeljom: 07:30, 09:00, 10:30, 12:00, 19:00 sati

■ Redovito se svakim danom ispovijeda sat vremena prije mise.

■ U srijedu, 3. rujna , susret molitvene zajednice Marijinog pohođenja u 17:30 sati

■ U srijedu, 3. rujna, molitva je krunice za Domovinu ispred kipa sv. Ivana Pavla II. nakon večernje mise

■ U četvrtak, 04. rujna, susret je Molitvene zajednice Krvi Kristove u 17.00 sati u PC-u i molitvene zajednice BAS u 20.00 sati u PC-u.

■ U petak, 5. rujna je Prvi petak, prijepodne pohod našim bolesnicima. Ispovijed ujutro i navečer prije svete mise sat vremena.

■ U nedjelju, 07.09.2025. u 19 sati Dan branitelja Grada Zaprešića. Dođimo i zahvalimo Bogu za sve one koji su dali svoje živote za našu Domovinu.

■ U nedjelju, 07.09.2025. iza svih misa prikupljat ćemo dobrovoljni dar za našeg bivšeg župnog vikara vlč. Domagoja Koružnjak. Službeni oproštaj s njime biti će 14.09.2025. na misi u 19 sati i poslije mise upriličit ćemo kratko druženje. Pozivam vas sve dragi župljani da se odazovemo. Unaprijed hvala.

Ženidbeni navještaj:

Juraj Kozić, sin Andrije i Bernardice r. Miličević, župa Novigrad i Matea Žulj, kći Dragana i Ljubice r. Majić, naša župa. Vjenčanje će biti 05. rujna 2025. ovdje.
Karlo Gogić, sin Robert i Marije r. Barbarić, župa Pantovčak-Zagreb i Marija Nikolić, kći Ilije i Anđelke r. Gilić, naša župa. Žele se vjenčati 18.10.2025. ovdje

LIJEPO JE OSJEĆATI SE KOD KUĆE KOD BOŽJEG STOLA

Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu nudi nam kao prvo čitanje pouku iz Knjige Sirahove u kojem sveti pisac opominje na poniznost i to opravdava time da na taj način dobivamo milost kod Boga. To je zapravo definicija poniznosti: priznajemo da u svemu ovisimo o Bogu. U drugom čitanju autor poslanice Hebrejima s oduševljenjem potiče čitatelje da promotre dostojanstvo svog kršćanskog poziva koje potječe od činjenice da su u Isusu Kristu zadobili spasenje. I mi se moramo češće sjetiti dostojanstva svog kršćanskog poziva. U evanđelju čitamo jednu od poznatih Isusovih prispodoba u kojoj nas poziva na poniznost. Možda i sama riječ »poniznost« ostavlja nas u nedoumici, a još manje znamo što započeti s pozivom da ponizimo sebe. Riječ »poniznost« ne uživa veliku popularnost, a djecu odgajamo da budu ponosna i da se bore za svoja prava. Sve to kao da nije u skladu s poniznošću. Poniznog čovjeka obično zamišljamo kao pomalo nespretnog, nesposobnog za život. No to nije poniznost. Poniznost je krepost velikih duhova, a sam je Isus rekao da učimo od njega koji je ponizan. Bit poniznosti je da priznamo svoju potpunu ovisnost o Bogu. Tu je istinu želio Isus približiti svojim slušateljima putem ove prispodobe. Isus je bio u gostima i to u kući jednog vodećeg farizeja. Nije ušao u njegovu kuću samo kao prolaznik, nego je bio gost kod njegova stola. Možemo zamisliti kako je farizej bio ponosan da je mogao imati velikog Učitelja kao gosta kod svog stola. Gozba je bila pomno pripremljena a i drugi gosti koji su bili pozvani uz Isusa. Svi su se nadali da im to može jednoga dana donijeti veliko dobro jer su imali priliku biti s Isusom na gozbi. Na prvi pogled možemo govoriti o prvim i zadnjim mjestima o kojima Isus govori. Prispodoba ima i drugi dio priče koji nam više govori o domaćinu. On je pomno izabirao svoje goste koji će itekako cijeniti njegov poziv i kasnije mu uzvratiti. Isus poziva i upućuje na nešto drugo što nama ljudima i nije po volji. Pozvati one koji nemaju s čime uzvratiti, to su oni od kojih nećemo imati i nemamo nikakve koristi ,gledajući ljudski. Svi smo mi pozvanici, a domaćin je Bog, na gozbi života. U Gospodina svatko ima svoje mjesto i svoje ime. Mi Božju velikodušnost nismo s ničim zaslužili. Dobro je osjećati se kod kuće za Božjim stolom. Na njegovoj gozbi svi smo gosti i ne postoje prva i zadnja mjesta, nego samo radost onih koji su pozvani.

UZORI SVETOSTI

4. rujna - Sveta Rozalija, djevica († 1160) - Prema predajama što ih je početkom XVII. stoljeća skupio Ottavio Gaietani, Rozalija se rodila u Palermu, metropoli Sicilije. Ondje se jedno vrijeme nalazila na dvoru kraljice Margarete, žene kralja Vilima. Zatim je stupila u red augustinki. No vođena željom za pustinjačkim životom, povukla se u jednu špilju na Monte Pellegrino kod Palerma, gdje je do smrti provodila veoma strog pokornički život. Umrla je 4. rujna 1160. Relikvije joj se nalaze u divnoj katedrali u Palermu. Bolandist Ivan Stilting, koji je proučavao njezin kult, tvrdi da je svetičino štovanje na Siciliji veoma staro, a povijesno dobro utvrđeno već svršetkom XIII. stoljeća. Njoj su u čast, osim kapele na Monte Pellegrinu u blizini špilje gdje je živjela, podignute i posvećene crkve u Palermu, po cijeloj Siciliji i po kopnenoj Italiji. Njezino se štovanje naročito proširilo nakon što je jedna komisija, sastavljena od teologa i liječnika, utvrdila 11. veljače 1625. vjerodostojnost svetičinih relikvija. Već prije toga datuma dva su palermska zidara u jednoj špilji kod Quisquine otkrila 25. kolovoza 1624. jedan latinski natpis na kojem piše: »Ja Rozalija, kćerka Sinibalda, gospodara Quilquine, iz ljubavi prema mome Gospodinu Isusu Kristu, odlučila sam stanovati u ovoj špilji.« Papa Urban VIII. uvrstio je god. 1630. ime svete Rozalije u Rimski martirologij, i to na dva datuma: 15. srpnja, na obljetnicu kad je po Božjoj volji bilo pronađeno njezino tijelo, i 4. rujna, kad se slavi njezin blagdan. Martirologij kaže da Rozalija vuče lozu »od kraljevske krvi Karla Velikoga«. Papa Aleksandar VII. dopustio je god. 1666. svetičin Časoslov svoj Siciliji, a Inocent XII. dopustio je god. 1693. to isto Španjolskoj. O velikom štovanju sv. Rozalije govori dosta i bogata ikonografija. Umjetnici je obično prikazuju u pustinjačkoj odjeći s krunom od bijelih ruža na glavi, s križem, mrtvačkom glavom i lancem, znakovima njezine pokore.

(rubriku uzor svetosti uređuje M. Magzan)