Župni listić [49/25] 1. do 7. prosinca 2025.

DOŠAŠĆE: TEOLOGIJA SADAŠNJEG TRENUTKA

S prvom nedjeljom Došašća započinje nova liturgijska godina. Sama riječ »advent« znači dolazak. Očekujemo dolazak našeg Gospodina. U povijesti spasenja iščekivanje Boga bila je čežnja za rođenjem Mesije. Spasitelj je došao, sada je već tu među nama, tako njegovo utjelovljenje ne trebamo očekivati. Tijekom povijesti Crkve, Advent je , međutim, uzeo eshatološki obrat i u prvi plan dospio je Kristov drugi dolazak, kojemu je središnja poruka postala smrt i sud. I danas je Izaijin poziv aktualan:» Hajde, Dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!« Ovdje nije riječ o kraju svijeta, već o svagdanjoj stvarnosti: sada trebamo biti pravi ljudi, sada trebamo hoditi u svjetlosti Gospodnjoj. Sveti Pavao našu pozornost također usmjeruje na sadašnji trenutak: »Stigao je čas, da se probudimo iz sna: jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru…. Živimo časno..« Dakle, riječ je opet o sadašnjem trenutku. Lijepa poruka Isusovog poziva je da budemo budni, da živimo u sadašnjosti! Teologija sadašnjeg trenutka je ona koja danas ponovno dolazi u prvi plan. Majka Terezija iz Kalkute imala je dražesnu inicijativu: udaljenosti nije izražavala u minutama niti metrima, već u molitvama, npr. odavde do škole udaljenost je jedna krunica. Iz života nekih svetaca koji su na pitanje što bi učinili kada bi ih Gospodin pozvao k sebi, odgovorili da bi jednostavno nastavili svoju trenutačnu aktivnost. Isus u današnjem evanđelju upozorava da budemo budni., jer njegov točan dolazak ne znademo unaprijed. Poruka ovoga je da će se Isusov dolazak dogoditi iznenada, neočekivano za sve one koji su se uljuljali u iluziju ovozemaljske sigurnosti. Knjiga postanka opisuje kako je Noa sagradio barku, unatoč tomu što je vrijeme bilo lijepo i sunčano. Možemo si zamisliti, koliki su se trudili učiniti ga smiješnim. Noa se međutim pokazao mudrijim od svojih suvremenika, jer je on motrio dugoročnu prognozu, a ne trenutačno stanje. Kada je potop nastupio, Noa i njegova obitelj bili su spremni. Ostali su se međutim gubili u svojim svakodnevnim brigama i potop ih je pogodio neočekivano. Poruka Isusove prispodobe je jasna: ništa se nije promijenilo od Noinog vremena. Evanđelje nas upozorava da se ne gubimo u toj mjeri u svakodnevnim brigama da bismo zbog toga zaboravili Boga i spasenje svoje duše. Ključ života i smrti u Božjim je rukama. Trebamo živjeti u sadašnjosti, ali očiju uprtih u vječnost. Primjer poljskih radnika, odnosno dviju žena koje su mljele u mlinu, međutim, upozorava nas da najčešće druge prosuđujemo samo po njihovom vanjskom izgledu. Bog ne sudi tako. I dva radnika i dvije žene čine isto, ali Bog vidi, da će od njih samo jedan muškarac i jedna žena dospjeti u raj. Čekati na Boga znači da smo u svakom trenutku spremni dati račun o našem životu.