Župni listić [46/25] 10. do 16. studenoga 2025.

SVEOPĆA PORUKA LATERANSKE BAZILIKE

Lateranska Bazilika je »majka svih crkava«, zato danas ne slavimo jednu građevinu već Crkvu. U povijesti izabranog naroda Hram je odigrao značajnu ulogu glede identiteta izraelskog naroda. Jedan narod, jedan Zakon, jedan Hram - to su bili izrazi narodnog vjerovanja. Hram je mjesto Božje prisutnosti. Na mjesto ovog starozavjetnog Hrama stupio je Isus, kao središte svijeta, kao trajna Božja prisutnost među ljudima. U tijeku razgovora sa Samaritankom, Isus je izložio da Hram ima smisla samo onda, ako je takvo mjesto, gdje se »pravi klanjaoci klanjaju Ocu u duhu i istini« (v. Iv 4,23). Prvi kršćani, koji su propatili strahote progona kršćana, također su osjećali potrebu da mogu graditi crkve. Što je značaj ovom sjećanju iz gledišta sveopće Crkve? Na ovaj dan, u duhu, svi hodočastimo Svetom Ocu u Rim, kojemu je Lateranska Bazilika, kao rimskom biskupu, sjedište. Dana 9. studenog 215. godine papa Zerafin je posvetio Lateransku Baziliku. Tada još nije bilo moguće unutar rimskih zidina graditi kršćanske crkve, zato je car Konstantin poklonio dio svog teritorija izvan grada, da papa tamo sagradi svoju rimsku katedralu. Dan posvete crkve bio je veliki blagdan za Rimsku Crkvu, ali ujedno i za cjelokupnu Crkvu. Danas, ovdje u crkvi, ne sjećamo se samo jednog povijesnog događaja, već mislimo na stalnu Božju prisutnost među nama. Zato ni jedna crkva nije samo obična građevina, već svjedok vjere, ljubavi i požrtvovanosti mnogih ljudi. Zadatak svake kršćanske zajednice je da sebi sagradi crkvu, ne samo iz kamena, već prije svega duhovnu crkvu, koja je zajednica živih ljudi, među kojima tamo stanuje Bog. Isus, kao i proroci prije njega, iskazivao je Hramu u Jeruzalemu najdublje poštovanje. Ondje je bio prikazan od Josipa i Marije četrdeset dana po svom rođenju. U dobi od dvanaest godina, odlučuje ostati u Hramu da bi svoje roditelje podsjetio da je njemu biti u onome što je Oca Njegova. On je onamo uzlazio svake godine barem za Pashu u vrijeme svoga javnog života; i samo njegovo javno djelovanje odvijalo se uz njegova hodočašća u Jeruzalem za velike židovske blagdane. Isus je išao u Hram kao izuzetno mjesto za susret s Bogom. Za njega je Hram kuća Očeva, kuća molitve i negodovao je kad je vidio da je vanjsko predvorje postalo mjesto za kupoprodaju. Trgovce je prognao iz ljubavi za svoga Oca me revnost za Dom Tvoj´ (Ps 69,10; Iv 2, 16-17).  To je i prema nama pitanje i poruka: Što za nas znači crkva? Kako ulazimo u crkvu, kako se u njoj ponašamo, jesmo li svjesni tko u njoj prebiva? Svaka crkva, koliko goda da bila siromašna, »mala seoska crkva s drvenim tornjem«, kako smo uobičajeno navikli reći, Božja je kuća, u koju uvijek s pobožnim poštovanjem trebamo stupiti.