Župni listić [48/25] 24. do 30. studenoga 2025.

Komad drva da čovjek može mirno umrijeti

Luka nas predvodi u pronalaženju kraljevskog blaga na najmanje prikladnom mjestu, na malom prostoru križa. Raspeti je skroman gospodar ono malo zemlje i drveta koliko mu je dovoljno da umre. Ali taj križ je ponor nad kojim je Bog-Ljubav:» Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi ...« Narodni glavari, vojnici i jedan razbojnik traže od Isusa da pokaže moć: »Spasi sam sebe!« Ako to prihvati i siđe s križa, Isus će pred ljudima pokazati svoju »snagu« i to da je pravi »kralj«. Jedan mu čovjek, naprotiv, očituje svoju dobrotu: »Sjeti me se!« Isus odgovara i pred ljudima pokazuje da je »dobar«, pravi kralj, po Božjem srcu. Što je vidio taj čovjek? Izrekao je to u jednostavnoj i tako iskrenoj rečenici: »On ništa opako ne učini.« U njoj je sačuvana autentična kraljevska tajna: ništa opako u tom čovjeku, neviđena nedužnost bez trunka nasilja i mržnje. Kad je to zamijetio, Isus mu je otvorio svoje srce. U tom čistom i dobrom srcu razbojnik je naslutio prvi korak u sasvim novu i drukčiju priču, jedan novi način kako se postaje čovjek, nagovještaj svijeta bratstva i praštanja, pravednosti i mira. U to  kraljevstvo zamolio je da uđe: »Sjeti me se«, zamolio je umirući. »Bit ćeš sa mnom«, odgovorila je ljubav. »Sjeti me se«, moli strah. »Bit ćeš sa mnom«, odgovara jaki šireći ruke. »Samo me se sjeti i to je dovoljno« - moli posljednji životni dah. »Sa mnom, danas, u rajskom svjetlu« - odgovara darovatelj života. Mi molimo: »Dođi kraljevstvo tvoje!« Neka bude jasnije od naših suza, ljepše od snova u kojima se živjelo i umiralo u istoj noći. Kraljevstvo koje je Božje, ali za čovjeka. To je kao da ponavljamo riječi raskajanog razbojnika. Svakoga dana moliti: »Dođi kraljevstvo tvoje! « znači vjerovati da je svijet moguće promijeniti; ne po znakovima koje otkrivam u bolnom čvorištu povijesnih zbivanja, nego zato što se za njega Bog zauzeo svojim križem. Reći: »Dođi kraljevstvo tvoje!« isto je što i ustvrditi da je nada jača od stvarnoga, nevinost od zla i da svijet ne pripada onima koji ga posjeduju, nego onima koji ga čine boljim. Reći: »Dođi kraljevstvo tvoje!« znači zazvati na sebe ljubav kakva je u Raspetome, koji umire postojan u ljubavi, ne misli na sebe od zabrinutosti za one koji umiru pored njega. Kraljevstvo će Božje doći kad se u srcu novog stvaranja pojavi postojanost ljubavi i kada ta postojanost krene s periferije povijesti da zauzme središte ljudskog boravišta. Jedino to će moći preokrenuti naša gorka zbivanja u dugo željenu svetu povijest.

.