Župni listić [47/25] 17. do 23. studenoga 2025.

ČUVAR SVAKOG DJELIĆA

Doći će dani plača i tuge. Već su došli i još će dolaziti. Svijet je bolestan, pa ipak, mi ne bježimo. Tu smo, kao i Isus, povijamo rane. Isusov dolazak nije odstranio zlo iz svijeta. Štoviše, čini se da vjera u Isusa još više izaziva nasilje i mržnju. : to se život bori protiv zla. Isus, njegovi svjedoci, jeruzalemski Hram, hram našega tijela (Iv 2,21), svijet, sve mora proći kroz stvarnost umiranja i novog rađanja, križa i uskrsnuća: to je zakon povijesti. Sve se održava križem, sve opstaje u uskrsnuću. Posljednja biblijska knjiga jamči nam da svijet neće završiti u ognju i sveopćem uništenju, nego u ljepoti. Kraj povijesti nije pustošenje svijeta, nego susret u zaljubljenosti: »I vidjeh novo nebo i novu zemlju (…) silazi s neba od Boga, opremljena kao zaručnica nakićena za svoga muža« (Otk 21,2). Ovo vrijedi i za učenika: » Ni vlas vam s glave neće propasti.« Ako u dan mržnje i nasilja bude razoren, to neće biti zauvijek. »A vama su i vlasi na glavi izbrojene. Ne bojte se dakle!« (Mt 10,30). Eto još jednom se očitovala neizmjerna Božja briga za neizmjerno malu stvar, blaga Božja ljubaznost za koju ništa nije beznačajno kad su u pitanju oni koje ljubi. To nije tek želja u srcu, to je mudrost srca: Isus nas uči da živimo kretanje njihala koje ide od neizmjerno maloga do velike povijesti, od materijalnih čestica do tajne života, od jedne moje vlasi do budućnosti svemira. Sve u nadi. Zahvaljujem Gospodinu za to što u povijesnom kaosu svraća svoj pogled na mene, ne kao sudac koji prijeti, nego kao čuvar sjećanja na svaku sitnicu. Ništa nije premaleno: sve što u dan gnjeva preostane od razaranja, bit će spašeno u dan Gospodinova pohoda. Kako očekivati taj dan? Duhovnošću svakodnevnoga, kako ističe sv. Luka: biti čvrsti u »postojanosti«, riječ koja podsjeća da nas potrebna snaga prati tijekom mukotrpna života, i s kojom se pouzdajemo u onoga koji broji naše vlasi na glavi. »Svojom ćete se postojanošću spasiti«, to je kao da kaže »spasit ćete svoje živote«. Život se spašava ne u neradu, nego blagim, poniznim i svakodnevnim radom kojim se zbrinjava Zemlja i njezine nevolje. Ne treba popuštati ni tromosti ni malodušnosti ni zavodljivosti lažnih proroka. Ako još uvijek čekam Gospodina, to nije zato što sam okružen znakovima razočaranosti koja me je snašla u svakodnevnom zlopaćenju, nego zbog ljepote vjere u Nekoga koji broji moje vlasi na glavi nudeći mi se kao Bog ljubavi.