Župni listić [35/25] 25. kolovoza do 31. kolovoza 2025.

UZORI  SVETOSTI 

27. kolovoza - Sveta Monika (332–387) - Monikina filozofija se sastojala u ljubavi prema Božjoj utjelovljenoj mudrosti, koju je upoznala čitajući knjige Svetoga pisma. Ona se u njoj rodila već u roditeljskoj kući u Tagasti, jer je bila član jedne odlične kršćanske obitelji. Primila je veoma dobar odgoj od majke i jedne stare sluškinje. Monika se kao mlada djevojka odala piću, dok je stara sluškinja u prepirci s njome nije nazvala »pijanicom«. Ta ju je pogrdna riječ tako duboko dirnula u srce da se od toga časa zauvijek oslobodila te svoje mane. Kad se Monika rascvala u lijepu i zrelu djevojku, udala se u Tagasti za nekog maloposjednika po imenu Patricije koji ju je, kao vruć i strastven Afrikanac, nije poštedio duboke boli zbog svoje bračne nevjernosti i preljuba. Monika ga je nastojala obratiti Kristu, a govorila mu je o njemu više životom nego riječima, strpljivo podnašajući njegove ispade srdžbe i nevjernosti. Taj jezik strpljive ljubavi ta mudrost u strpljivu nošenju križa nije mogla ne djelovati na njezina muža pa se on javio za katekumena, a na smrtnoj se postelji krstio. Kad su Moniki bile 22 godine, rodila je 13. studenoga 354. u Tagasti, u sjevernoj Africi, svoga prvorođenca, slavnoga i velikoga Augustina, koga će još jedanput roditi, molitvama i suzama – na preobraćenje. Rodila je još jednoga sina i kćerku. Svima im je dala dubok kršćanski odgoj, no unatoč tome, Augustin je krenuo putem strasti i grijeha. Kćer se udala, postala udovica, a onda sve do smrti bila poglavarica jednog samostana žena u Hiponu, gdje joj je brat Augustin bio biskup. Kad je Moniki bilo 40 godina, umro joj je muž, a tada započinje 16 najtežih godina njezina života, ali i njezino najslavnije životno razdoblje. Augustin, sin njezinih tolikih suza, obratio se i postao drugi čovjek. Monika ga je slijedila na njegovu putu u Rim i u Milano. Ostala je uz njega sve do obraćenja. Svetu Moniku slavimo kao ženu izvanrednih naravnih i nadnaravnih vrlina. Resila ju je silna jakost duha, oštroumnost i profinjena osjećajnost. A od nadnaravnih vrlina: nepokolebljivo pouzdanje, postojana molitva, razmatranje Svetoga pisma, poštivanje crkvenoga autoriteta. Sin joj je Augustin postavio besmrtan spomenik u svojim Ispovijestima, osobito u IX. knjizi, koja je jedan od najljepših opisa majke u svjetskoj literaturi. Njezine se relikvije veoma časte u crkvi Sv. Augustina u Rimu, a pučka je pobožnost slavi kao uzor i zaštitnicu kršćanskih majki. „…Zatim reče obojici (sinova): ’Sahranite ovo tijelo kamo god, neka vas ne muči briga za njega! Samo vas to molim da se pred oltarom Gospodnjim sjetite mene gdje god budete.’…"

(rubriku uzor svetosti uređuje M. Magzan)