Župnici i župni vikari

29. kolovoza 2004. vlč Ivan Frkonja po dekretu Nadbiskupskog duhovnog stola postao je našim upraviteljem župe sv. Petra ap. Puno se toga od njegovog dolaska za župnika promijenilo. Njegova djela o njemu najbolje govore! Župa je duhovno procvjetala a sve se više osjeća duhovno zajedništvo župljana. Pokrenuo je nastavak izgradnje naše nove crkve sv. Ivana Krstitelja koja je u posljednje vrijeme bila u velikom zastoju. Obnovio je župnu kuću, a restauracijskim radovima promijenio unutrašnji i vanjski izgled župne crkve sv. Petra ap. Župna crkva sv. Petra koja stoji na ulazu u naš grad sve više postaje ponos naš s prelijepim pogledom na nju kao duhovni Božji hram i zaštićeni spomenik kulture.

Zbog svega toga možemo svi zajedno sa zahvalnošću reći: Velika je Božja providnost učinila da nam kardinal Josip Bozanić pošalje našeg bivšeg kapelana (kapsija) koji je u našoj župu sv. Petra ap. službovao kao župni vikar.

Naš župnik Ivan Frkonja kao župni vikar bio je u našoj župi od 1997. do 2000. a njegov rad i tad je bio vidljiv posebno se u radu s mladima. Jubilejske 2000 od nas je na kratko otišao i postao župnikom u Selima kod Siska.

Iskustvo koje je stekao u bivšoj župi sv. Marije Magdalene kao dobar graditelja i organizator jako je dobro prenio u našu sada u župu. Župnik Ivan vratio nam se 2004. a rečenicu koju je više puta izgovorio: „Želim nastaviti gdje sam stao!“

Rođen je 20. veljače 1964 u Pregradi od oca Stjepana i majke Antonije rođene Šurbek. Osnovnu školu polazio je u Desiniću.

U dječačkom sjemeništu na Šalati bio je od 1980 do 1982 gdje je završio Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju. Studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu završava 1989. Za svećenika zaređen je 25. lipnja 1989. u Zagrebačkoj katedrali po rukama blago pokojnog kardinala Franje Kuharića. Svoju prvu Mladu misu imao je 8. srpnja 1989. Župni vikar bio je od 1989 do 1993. u župama Utrine i Zapruđe. Za vrijeme Domovinskog rata od 1993. do 1995. bio je župnik u Novskoj. U Zapadnoj Slavoniji bio je župnik u više župa: od 1996 do 1998 u Jasenovcu, od 1996. do 1998 u župi Gornji Rajić, od 1998 do 2002 župnik u Lipiku i Čagliću.

Župnik u Zaprešiću postaje 2002. kada je zamijenio upravitelja župe mr. Ivana Bošnjaka. Župnik Josip Firšt od svih župnika i upravitelja (osim prvog župnika Matije Pašičeka ) vremenski bio je najkraće upravitelj župe sv. Petra. U svojoj iskrenosti i skromnosti zapisao je u župsku spomenicu: « 24. kolovoza 2002 preuzeo sam župu na upravljanje od vlč. Ivana Bošnjak. Kroz razdoblje od 2002 do 2004. godine nastojao sam pastoralno i materijalno djelovati prema svojim mogućnostima i mogućnostima ove župe. Kroz ovo vrijeme obnovljena je crkva sv. Petra izvana, postavljen uređaj za zaštitu od vlage, u obje župne kuće postavljena je instalacija centralnog grijanja te još neki sitniji radovi.

Rođen 19. listopada 1948. godine od oca Adama, užara i majke Antonije r. Skaramuca u Vukovaru. Odrastao u požeškom kraju župa Vetovo, poslije se preselio u župu Jakšić, selo Radnovac Zaređen za svećenika, 26. ožujka. 1977. godine. Dvije godine bio je kapelan u župi sv. Marije u Zagrebu, a jednu godinu u župi Krista Kralja u Zagrebu. Zatim postaje upraviteljem župe Stara Plošćica, kojom upravlja punih 6 godina. Uz mnoge obveze ponajprije duhovnog bio je i na post diplomskom studiju KBF u Zagrebu. Tako je 11. XII. 1985. godine branio i obranio mag. Tezu iz islama.

Postigao je akademski gradus: magistrum scientiarum 27. veljače 1986. U župu sv. Petra ap. dolazi na zahtjev kardinala dr. Franje Kuharića gdje je po dekretu Nadbiskupijskog Duhovnog Stola od 3. rujna 1986. imenovan župnikom i upraviteljem župe Zaprešić.

Najveći izazov za župnika Ivana Bošnjaka bilo je započeti s gradnjom nove župne crkve sv. Ivana Krstitelja. Tako građevinsku dozvolu s lokacijom u centru Zaprešića dobiva od nove vlasti 1990.

Za ovu gradsku sredinu zaista najljepše što se moglo izabrati. Moja je želja da ovo svetište prijeđe okvire ove župe i nadbiskupije, te postane nacionalno svetište sv. Ivana Krstitelja. Bilo bi to i na tragu Hrvatskog sabora, koji je 27. svibnja 1754. izabrao sv. Ivana Krstitelja za zaštitnika Kraljevine Hrvatske.

Treba istaknuti da je župnik mr. Ivan Bošnjak po svom dolasku 1986 počeo voditi i župnu spomenicu sv. Petra iz Zaprešića. U njoj je pisao o vjerskom životu župe i materijalnoj izgradnju nove crkve sv. Ivana Krstitelja.

Na poziv župnika mr. Ivan Bošnjaka 1986. č. ss. Milosrdice iz Zagreba nakon puno godina ponovno dolaze u župu sv. Petar gdje pastoralno pomažu i djeluju u župi. Župniku mr. Ivan zaslužan je kao župnik što je zajedno s ostalim vjeroučiteljima nakon demokratski promjena ušao u dvije zaprešićke Osnovne škole te nekoliko godina poučavao djecu u školskom vjeronauku.

Za vrijeme njegove službe koja je trajala punih 16 godina puno toga je pod njegovim vodstvom učinjeno za dobrobit župe. Posebno treba istaknuti što je započeo sa izgradnjom nove crkve sv. Ivana Krstitelja koja je po njegovim riječima «najveća crkva u Hrvatskoj» i koju je uspio prije svoga odlaska pokriti bakrom.

Rođen je 20. kolovoza 1945. u Dijankovu, župa Križevci. Nakon srednje škole u Križevcima i položene velike mature, te odsluženoga 18 mjesečnog vojnog roka, upisuje se na zagrebačku bogosloviju i za zaređuje se za svećenika 27. lipnja 1971.

U jesen te godine preuzima službu kapelana u župi sv. Blaža u Zagrebu. Zbog pastoralnih potreba javlja se dobrovoljno za upr. Župe sv. Petra u Zaprešiću 1973. s tim da još 4 naredne godine ostaje u bivšoj službi, jer ( nema župnog stana ). Uz pomoć crkvenog odbora iznajmljuje u blizini župni ured. Putuje i dalje svako dnevno u Zagreb, gdje stanuje u župi sv. Blaža. Kroz četiri godine uz pomoć svojih župljana izgradio je župni stan u centru Zaprešića. A iz Zagreba 1977. potpuno se seli u Zaprešić.

Uz spomenutu gradnju župnog stana, obnovio je i kapelu sv. Petra ap. – nova fasada, krovište, limarija, prozori, napravljene su nove klupe, restaurirane slike na zidovima kapele apostola. Uz ovo materijalno poslovanje, obavljao je i svoj pastoralni rad. Treba napisati da je na molbu župnika Stjepana Drugčevića 1985. dobiveno od političkih vlasti «zeleno svjetlo» da se počne razmišljati o gradnji nove župne crkve koje je nastavio njegov nasljednik mr. Ivan Bošnjak.

Rodio se 25. prosinca 1906. od roditelja Andrije i Katarine rođene Begu na otoku Rabu. Pučku školu polazi u Rabu, a Realnu gimnaziju u Senju. Ondje je položio ispit zrelosti 1927. god.

Došao je u Bogosloviju u Zagreb, a onda prešao u Ljubljanu gdje je nastavio studij. Ljubljanski biskup Rožman zaređuje ga za svećenika 5. srpnja 1931. u rodnom Krku. Vraća se u Krčku biskupiju gdje je imenovan kapelanom u Baškoj od 1931. do 1936. god. Župnik je u Banjolu 1936 .– 1937. u Supetarskoj od 1937. do 1940, i Barbatu na otoku Rabu 1940. – 1945. god. Po izlasku iz zatvora (na koji je bio nepravedno osuđen), prelazi u Zagrebačku nadbiskupiju.

Imenovan je duhovnikom kod sestara milosrdnica u Lužnici 1949. god. Od 1960. god. – neko vrijeme brine se i za župu Zaprešić. U samostanu sestara ostaje do smrti 14. listopada 1983. Pokopan je u rodnom zavičaju na Rabu 16. listopada 1983.

Rođen je 20. studenog 1922. u Pregradi kao drugo od ukupno troje djece u obitelji Dragutina Cigrovski i Marije r. Krizmanić. Roditelji su mu 1925. godine preselili u Zagreb na Trešnjevku. Otac mu je bio poštanski službenik, a majka kućanica. Osnovnu je školu polazio u Krajiškoj ulici na Trešnjevci. Tri razreda gimnazije polazio je gdje je sada muzej «Mimara», a onda je poželio biti svećenik i prešao je u Nadb. klasičnu gimnaziju na Šalati gdje je položio maturu.

Prije Božića, 1945. imenovan je kapelanom u Brdovcu, prvenstveno sa zadaćom, da nastavi rad o. Matije Pašičeka, koji je bio upravitelj župe Zaprešić. 1. IX. 1946. imenovan je upraviteljem župa Brdovec i Zaprešić. Župnik Mirko Cigrovski punih je 49 godina pastoralno djelovao u župi sv. Vida u Brdovcu. Umirovljen je odlukom Nadbiskupskog duhovnog stola po dekretu od 9. kolovoza 1994. te razriješen dužnosti župnika Brdovečkog.

Župnik Mirko Cigrovski dvije godine poslije umirovljenja blago je preminuo a 28. kolovoza 1996. sprovod je predvodio nadbiskup i kardinal dr. Franjo Kuharić uz nazočnost velikog broja svećenika i župljana iz njegove dvije župe sv. vida iz Brdovca i sv. Petra ap. iz Zaprešića.

Pripadao je redovničkoj Družbi Isusovoj, ali je bio i misionar, odgojitelj mladih u sjemeništu, župnik u nekoliko župa Zagrebačke nadbiskupije i Đakovačko-srijemske biskupije. Ono što nikako ne smijem zaboraviti – bio je i mučenik vjere.

Matija Pašiček rođen je 10. veljače 1907. u Donjem Bukovcu kao drugo dijete Mirka i Marije rođ. Pavlinec. Imao je još starijeg brata Rudolfa i dvije mlađe sestre Dragicu i Mariju. Matija Pašiček potjecao je iz skromne težačke obitelji.

Ostao je rano siroče bez oca i majke. Uputiše ga u crkvu što on i učini,: pokuca na vrata svoga župnika u Remetama – bio je to glasoviti Leopold Rusan. «Ja sam došao da me pošaljete u sjemenište.» I dobri ga župnik posla u Bosnu, u sjemenište u Travniku. Mladu je misu imao u svojim Remetama 2. rujna 1934. Na mladomisničkoj sličici možemo vidjeti što je sve silno štovao, čime se sve ponosio i što je nadasve volio. A njegovo mladomisničko geslo pozivalo je: «Molite se, braćo, da moje svećeništvo bude vazda ugodno božanskom Srcu Kristovu.»

Radio je neko vrijeme u sjemeništu kao odgojitelj mladih u Travniku, a ubrzo je postao pučkim misionarom.

Mnogima je otac Matija Pašiček ostao u lijepoj i ugodnoj uspomeni. U uspomeni kao otvoren, društven čovjek i svećenik, kao vedar veseljak iako je odavno zbog bolesti dosta patio od koje će vrlo brzo i umrijeti.