Za sakrament Svete Potvrde potrebno je:
- upisnica
- ako kandidat nije kršten ili pričešćen u našoj župi, potvrda o krštenju i pričesti
- redovito pohađanje župne kateheze
- Posvjedočenje (za kuma)
- ovaj dokument izdaje župni ured na čijem teritoriju kum/a ima prebivalište; ukoliko župa prebivališta kuma/e nema podataka o primljenim sakramentima, kum/a potvrdu o primljenim sakramentima može podići u župi krštenja na temelju koje će dobiti posvejdočenje
- kum/a mora imati sve sakramente kršćanske inicijacije, i ako je vjenčana, mora biti crkveno vjenčana
- rastavljene i ponovno vjenčane osobe, nemaju uvjeta za kumstvo
1315 “Kada su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđose i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga” (Dj 8,14-17).
1316 Potvrda usavršuje krsnu milost; ona je sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni u božansko posinstvo, da nas čvršće pritjelovi Kristu, da ukrijepi našu vezu s Crkvom te nas tješnje pridruži njezinom poslanju i pomogne da kršćansku vjeru svjedočimo riječju i djelima.
1317 Potvrda, kao i krštenje, u dušu kršćana utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter; zato se ovaj sakrament može primiti samo jednom u životu.
1318 Na Istoku se ovaj sakrament dijeli neposredno po krštenju; nakon čega slijedi sudjelovanje u euharistiji. Ta predaja ističe jedinstvo triju sakramenata kršćanske inicijacije. U latinskoj Crkvi ovaj se sacrament dijeli kada kršćanin dozrije do dobi razuma, a njegovo je slavlje redovito pridržano biskupu. To označuje da ovaj sakrament učvrscuje crkveni vez.
1319 Potvrđenik koji je dostigao dob razuma treba, primajući sakrament, ispovjediti vjeru, biti u stanju milosti, imati nakanu da primi sakrament te biti spreman prihvatiti zadaću Kristova učenika i svjedoka, u crkvenoj zajednici, i u zemaljskim poslovima.
1320 Bitni obred potvrde je pomazanje svetom krizmom na čelu krštenoga (na Istoku također i po drugim dijelovima tijela), uz polaganje ruke podjelitelja i rijeci, u latinskom obredu: “Accipe signaculum doni Spiritus Sancti – Primi pečat Dara Duha Svetoga”; a u bizantskom obredu: “Pečat Dara Duha Svetoga”.
1321 Kad se potvrda slavi odijeljeno od krštenja, povezanost s krštenjem izražena je među inim obnovom krsnih obećanja. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja ističe jedinstvo sakramenata kršćanske inicijacije.