Bolesničko pomazanje


1526 “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažuci ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika! Gospodin će ga podići i, ako je sagriješio, oprostit će mu se.” (Jak 5,14-15).

1527 Svrha je sakramenta bolesničkog pomazanja da dade osobite milosti kršćaninu koji proživljava tegobe vezane uz teške bolesti ili starost.

1528 Vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u životnoj pogibelji.

1529 Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje, isto tako nakon primanja, kad se bolest pogoršala.

1530 Samo svećenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sacrament bolesnicke pomasti; pri dijeljenju, služe se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svećenika služitelja.

1531 Bitna radnja u slavlju ovoga sakramenta jest mazanje bolesnika na čelu i rukama (po rimskom obredu) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku); mazanje je popraćeno liturgijskom molitvom svećenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovog sakramenta.


1532 Plodovi posebne milosti sakramenta bolesničke pomasti jesu:

  • bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za dobro svoje i Crkve;
  • prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti;
  • prima oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore;
  • dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju;
  • pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni zivot.